Pre nego bismo vam predočili položaj maloletnih lica u krivičnom postupku, pa bila ona okrivljena ili oštećena, važno je definisati pojam maloletnog lica tj. maloletnika – maloletnik je lice koje je u vreme izvršenja krivičnog dela navršilo četrnaest (14), a nije navršilo osamnaest (18) godina.
Unutar ovog starosnog raspona, zakonodavac definiše I pojam mlađeg maloletnika – lice koje je u vreme izvršenja krivičnog dela navršilo četrnaest (14), a nije navršilo šesnaest (16) godina, kao i pojam starijeg maloletnika – lice koje u vreme izvršenja krivičnog dela navrišilo šesnaest (16), a nije navršilo osamnaest (18) godina.
Na ova lica zakonodavac predviđa primenu Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela I krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica koji je stupio na snagu 01.01.2006. godine kada su prestale da važe odredbe glave XXIX Zakonika o krivičnom postupku (postupak prema maloletnicima).
Licu koje u vreme izvršenja krivičnog dela nije navršilo četrnaest godina (14) ne mogu se izreći krivične sankcije niti primeniti druge mere predviđene prethodno navedenim zakonima.
U postupcima prema maloletnim učiniocima krivičnih dela isključena je javnost I sveprisutna je tajnost ceneći se tako osetljiva dob lica prema kojem se postupak sprovodi. Svi učesnici postupka pred nadležnim Višim sudom, moraju imati posebna znanja iz oblasti krivčnopravne zaštite maloletnih lica. Upravo iz navedenih razloga postoje javni tužilac za maloletnike, sudija za maloletnike I advokati posebno specijalizovani za zastupanje u ovoj oblasti. Važnu ulogu u postupku prema maloletnom licu često imaju I nadležni Centri za socijalni rad.
Svrha postupka nije kažnjavanje maloletnika per se, pa se postupak ne vodi PROTIV maloletnika, već PREMA njemu – kako bi se na njega pravilno uticalo i kako bi specijalna prevencija u svakom pojedinačnom slučaju adekvatnom merom dovela do toga da maloletnik ne ponovi zakonom zabranjena ponašanja.
Prema maloletnom učiniocu krivičnog dela mogu se primeniti jedan ili više vaspitnih naloga čija je svrha da se prema maloletniku ne pokreće krivični postupak ili da se pokrenuti postupak obustavi, a nalogom utiče na pravilan razvoj maloletnika. Vaspitni nalog prema maloletniku može primeniti nadležni javni tužilac za maloletnike I sudija za maloletnike I to samo za krivična dela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina.
Uslovi za primenu vaspitnog naloga su:
- priznanje izvršenog krivičnog dela od strane maloletnika i
- njegov odnos prema krivičnom delu i oštećenom.
Vrste vaspitnih naloga:
1) poravnanje sa oštećenim kako bi se naknadom štete, izvinjenjem, radom ili na neki drugi način otklonile, u celini ili delimično, štetne posledice dela;
2) redovno pohađanje škole ili redovno odlaženje na posao;
3) uključivanje, bez naknade, u rad humanitarnih organizacija ili poslove socijalnog, lokalnog ili ekološkog sadržaja;
4) podvrgavanje odgovarajućem ispitivanju i odvikavanju od zavisnosti izazvane upotrebom alkoholnih pića ili opojnih droga;
5) uključivanje u pojedinačni ili grupni tretman u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi ili savetovalištu.
Pri izboru vaspitnih naloga, nadležni javni tužilac za maloletnike I sudija za maloletnike uzeće u obzir u celini interes maloletnika I oštećenog, vodeći računa da se primenjivanjem jednog ili više vaspitnih naloga ne ometa školovanje ili zaposlenje malolentika. Ovako određeni vaspitni nalozi mogu trajati najduže šest (6) meseci, u kom roku se jedan vaspitni nalog može zameniti drugim ili ukinuti, dok se izbor I primena vaspitnih naloga vrši kordinisano u saradnji sa roditeljima, usvojiocem ili staraocem maloletnika I nadležnim organom starateljstva.
Krivične sankcije
Maloletnicima za učinjena krivična dela, ukoliko nema mesta primeni vaspitnih naloga, mogu se izreći sledeće krivične sankcije:
- vaspitne mere,
- kazna maloletničkog zatvora
- mere bezbednosti, osim zabrane vršenja poziva, delatnosti ili dužnosti.
Mlađim maloletnicima mogu se izreći samo vaspitne mere kao krivične sankcije.
Starijim maloletnicima mogu se izreći vaspitne mere, a izuzetno može se izreći kazna maloletničkog zatvora.
U okviru opšte svrhe krivičnih sankcija kao Krivičnom zakoniku Republike Srbije, svrha izricanja krivičnih sankcija prema maloletnicima je da se nadzorom, pružanjem zaštite i pomoći, kao i obezbeđivanjem opšteg i stručnog osposobljavanja utiče na razvoj i jačanje lične odgovornosti maloletnika, na vaspitavanje i pravilan razvoj njegove ličnosti, kako bi se obezbedilo ponovno uključivanje maloletnika u društvenu zajednicu.
Svrha maloletničkog zatvora je, pored gore navedenog, i vršenje pojačanog uticaja na maloletnog učinioca da ubuduće ne vrši krivična dela, kao i na druge maloletnike da ne vrše krivična dela, dakle I kao generalna I kao specijalna prevencije imajući u vidu represivnost ovakve sankcije.
Vaspitne mere:
- mere upozorenja i usmeravanja: sudski ukor i posebne obaveze;
2) mere pojačanog nadzora: pojačan nadzor od strane roditelja, usvojioca ili staraoca, pojačan nadzor u drugoj porodici, pojačan nadzor od strane organa starateljstva, pojačan nadzor uz dnevni boravak u odgovarajućoj ustanovi za vaspitavanje i obrazovanje maloletnika;
3) zavodske mere: upućivanje u vaspitnu ustanovu, upućivanje u vaspitno-popravni dom, upućivanje u posebnu ustanovu za lečenje i osposobljavanje.
Pri izboru vaspitne mere sud će posebno uzeti u obzir uzrast i zrelost maloletnika, druga svojstva njegove ličnosti i stepen poremećaja u društvenom ponašanju, težinu dela, pobude iz kojih je delo učinio, sredinu i prilike u kojima je živeo, ponašanje posle učinjenog krivičnog dela, a posebno, da li je sprečio ili pokušao da spreči nastupanje štetne posledice, naknadio ili pokušao da naknadi pričinjenu štetu, da li je prema maloletniku ranije bila izrečena krivična ili prekršajna sankcija, kao i sve druge okolnosti koje mogu biti od uticaja za izricanje one mere kojom će se najbolje postići svrha vaspitnih mera.
Sud maloletniku može izreći sudski ukor ako se iz odnosa maloletnika prema učinjenom krivičnom delu i njegove spremnosti da ubuduće ne čini krivična dela može zaključiti da ga je dovoljno samo prekoriti, pa je ovo najblaži vid sankcije za maloletnika.
Sud maloletniku može izreći jednu ili više posebnih obaveza, ako oceni da je odgovarajućim zahtevima ili zabranama potrebno I dovoljno uticati na maloletnika i njegovo ponašanje. Sud može maloletniku izreći obaveze poput: da se izvini oštećenom; da u okviru sopstvenih mogućnosti naknadi štetu koju je prouzrokovao; da redovno pohađa školu ili ne izostaje sa posla; da se osposobljava za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i sklonostima; da se, bez naknade, uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove socijalnog, lokalnog ili ekološkog sadržaja; da se uključi u određene sportske aktivnosti; da se podvrgne odgovarajućem ispitivanju i odvikavanju od zavisnosti izazvane upotrebom alkoholnih pića ili opojnih droga; da se uključi u pojedinačni ili grupni tretman u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi ili savetovalištu i da postupa po programima rada koji su za njega sačinjeni u tim ustanovama; da pohađa kurseve za stručno osposobljavanje ili da se priprema i polaže ispite kojima se proverava određeno znanje; da ne može da napusti mesto prebivališta ili boravišta, bez saglasnosti suda i posebnog odobrenja organa starateljstva.
Kazna maloletničkog zatvora:
Starijem maloletniku koji je učinio krivično delo za koje je zakonom propisana kazna zatvora teža od pet godina, može se izreći kazna maloletničkog zatvora ako zbog visokog stepena krivice, prirode i težine krivičnog dela ne bi bilo opravdano izreći vaspitnu meru.
Maloletnički zatvor ne može biti kraći od šest meseci ni duži od pet godina, a izriče se na pune godine i mesece. Za krivično delo za koje je propisana kazna zatvora dvadeset godina ili teža kazna, ili u slučaju sticaja najmanje dva krivična dela za koja je propisana kazna zatvora teža od deset godina, maloletnički zatvor može se izreći u trajanju do deset godina.
Mere bezbednosti:
Mere bezbednosti mogu se izreći maloletnicima ako im je izrečena vaspitna mera ili kazna maloletničkog zatvora.
Mera bezbednosti obaveznog lečenja alkoholičara i mera bezbednosti obaveznog lečenja narkomana ne mogu se izreći uz mere upozorenja i usmeravanja.
Mera bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi može se izreći samostalno.
Adv. Mladen V. Aleksandrić
Advokatska kancelarija
Guberina-Marinkov